“Ali, to je bilo još pre tri godine, još vam se dete nije
bilo rodilo.”
“Znam kad je bilo, ali to ništa ne menja.”
“Kako ništa? Pa sve se promenilo. Tad još nisi bio
sagradio kuću, nisi bio oženjen...”
“A kad sam se to ja tačno oženio? Podseti me ako
znaš.”
Čarna sleže ramenima.
“Doduše, venčanje niste imali. Ali to vam nije
smetalo da živite zajedno i da začnete dete.”
“Mila me na prevaru uzela i iskoristila”, reče Miloš.
“A sad neće da pođe sa mnom mojoj kući.”
“Kao što rekoh, o tome niste ništa govorili pre
braka. A posle toga ste pravili kuću, išli ste kod
Momčila...”
“Sve se pomešalo tako da ja sad i ne znam šta je
bilo pre braka. Ali sam siguran da je i ona čula kad
sam rekao da na proleće idem kući.”
“Jeste, Miloše. Ali posle toga si započeo gradnju
kuće. Zar nije bilo prirodno da ona pomisli da želiš da
ostaneš? Niko ne gradi kuću za samo jednu zimu.”
'Zašto ste svi protiv mene', htede da upita Miloš, ali
mu odjedanput puče pred očima i umah shvati da je
on isključivi krivac što se našao u ovakvom položaju.
Zato reče:
“Znam da sam bio nepromšljen, ali… ja moram kući.
A voleo bih da Mila i dete pođu sa mnom. Ako možeš
da mi pomogneš biću ti zahvalan.”
Miloš isprazni nategaču u dvojku i posla je da se
okači pod krov dok je Milutin sa zavišću gledao kako
342