u manje buriće: jednu petačku i jednu dvojku, ukupno
sedam akova. Nisu imali više burića, ali je za sada i to
bilo dovoljno. Čarna i Milutin su kao pomagali i pomno
pratili šta Miloš radi.
“Važno je da pazite da se vino ne prelije i da bure
ostane malo prazno. Ali vrlo malo, mnogo vazduha bi
moglo da pokvari vino.”
“A zar ne bi valjalo da se vino malo provetri?”,
upita Čarna.
Nekad je i to potrebno”, odgovori Miloš. To je
takozvano 'otvoreno pretakanje'. U ovom slučaju to
nije potrebno jer je vino dobro, ima svež ukus i
hoćemo da takvo i ostane, zato se trudimo da što
manje ima dodir sa vazduhom. Otvoreno pretakanje je
obično drugo pretakanje i radi se ako nismo
zadovoljni mirisom vina koji je poprimilo od bureta u
kome je bilo. Sada to nije slučaj, bačva je nova i čista, a
vino ima ugodan, svež miris.”
“A zašto ti to nama pričaš, Miloše?”, upita Čarna.
“Da znate šta treba da radite kad ja ne budem tu.”
“A gde ćeš ti?”
Miloš zastade pa je pogleda.
“Čarna, da li bi htela… Da li bi mogla da nagovoriš
Milu da ona i mala pođu sa mnom u Gradinu?”, upita
Miloš bojažljivo. Stajao je skrušen željno očekujući
odgovor.
“Ali, Miloše, pa o tome uopšte nije bilo reči”, reče
Čarna.
“Kako nije? Sećaš se kad sam rekao da ostajem do
proleća i ni dana duže.”
341