Iako je bio svestan toga da će Milosna roditi
njegovo dete, ovaj Slavnin povik učini da on odjednom
primeti da nema dovoljno vazduha u grudima, zato
duboko udahnu. Preplavi ga neki osećaj koji nije mo-
gao rečima da opiše. Bio je to istovremeno i osećaj
nežnosti, i osećaj blaženstva, ali i ponosa i strepnje;
sve pomešano.
“Častiću vas sve, ali sutra”, reče Miloš. “Sad žurim
kući da vidim Milu… i... dete.”
Ipak je ostao dok cela parcela nije zasađena i sve
sadnice utrošene. Ostavio je kod kuće, u žilištu,
dvadesetak, ako bude trebalo neku zameniti.
***
Milosna i Miloš su još ranije izabrali ime za dete.
Odlučili su da će se zvati ili po njenom ocu, ako bude
muško, li po njegovoj majci, ako bude žensko. Miloš je,
međutim, to malo izmenio. 'Neće se zvati Zora', rekao
je, već imam sestru Zoru. A neće ni Cveta, ona mi je
samo pomajka. Zvaće se Vidra Koviljka, po tvojoj mami
i po mojoj baki. A lepo i zvuči'.
Žureći sada kući pitao se da li se rodio Momčilo ili
Vidra Koviljka. Njemu je bilo svejedno, ali bi ipak više
voleo da bude devojčica pa da je razmazi, jer dečake
ne valja razmaziti. Setio se Ljube Dragića. On je bio
najmlađi u porodici, razmazili su ga, pa kakav je ispao.
Ali nije pitao odmah s vrata. Prvo je ugledao Milos-
nu koja je ležalana jastucima blaženo se osmehujući,
sa bebom na grudima, dojeći je. Prišao je, nagnuo se i
335