“Već sa ih zatrpao u pesak, da se ožile.”
“Zašto u pesak?”
“Zato što pesak najduže zadržava vlagu. Povreme-
no ga samo malo poprskam, kad se osuši odozgo.”
“Pa ćemo ih na proleće posaditi, zar ne?”
“Da, u travnju,”
“Dobro. Uzmi sad nategaču i idi, Mila te čeka. Ne
želim da bude ljubomorna na mene,”
Miloš se trže. Nije mu ni na kraj pameti bilo da bi
Milosna mogla biti ljubomorna zbog njega, pogotovo
ne na Čarnu. Jeste ona bila izuzetno lepa vila, ali i
mnogo starija od njega, što se moglo videti na prvi
pogled. Ipak, seti se da je više puta poželeo da stegne
Čarnu u zagrljaj i da je ljubi, ali to nikada ne bi priznao.
Otkačio je nategaču koja je visila ispod samog
krova i prebacio je preko ramena kao što bi i svaku
drugu alatku sa držalicom.
“Miloše, pa nije ti to držalica, to je cevka”, reče
Čarna.
“Ali izgleda kao držalica”, reče Miloš.
***
Miloš je otočio novo vino iz svog bureta pomoću
nategače i pretočio ga u dvojku koju mu je Čarna
ponudila. Zatim je priredio probu vina za Slavnu,
Čarnu, Milutina, Milosnu i sebe.
“Žao mi je što nemamo mesta za sve vile”, rekao je.
“Ima na proplanku”, reče Slavna, “ali polako, Miloše,
popićemo ti sve vino.”
331