“ Ovo je opsena”
" Kakav je ovo krkljanac, Daro!", uzviknu Branilo. " Srećom još niko od naših nije stradao."
Gledao je Miloša kako je okrenuo tupi kraj koplja i zavukao ga razjarenom vuku duboko u ralje ne želeći da ga ubije. U tom trenutku iz Jaska izađe vuk kojeg je Srđa prob ' o, neozleđen, i napade najbližeg momka. Tada Milošu sinu. ' Otkud vukovi u cvetnju?', pomisli.
" Ovo je opsena!", uzviknu on i povuče koplje iz vukovog ždrela.
U tom trenutku svi vukovi nestadoše kao da ih nije ni bilo, a ' vitezovi ' su se zbunjeno okretali oko sebe. Nije bilo ni vukova ni krvi posečenih i probodenih vukova, nije bilo ničega.
" Opsena!", vikao je Miloš. " Neko nas je začarao ", objašnjavao je svojim drugovima.
Sad se on okretao oko sebe očekujući da vidi Ravijojlu ili Vedranu, jer samo su one bile u stanju da izvedu takvu čaroliju, ali se tada silno iznenadi kad vide Branila i Daru kako žurno silaze niz padinu. " Vojvodo, čemu ova opsena?", pita Miloš. To je prvi put da oslovljava oca tako i zato se oseća nekako odraslo. Zaviša siđe sa drveta sa koga je imao običaj da posmatra vežbe pa i on upita: " Zaista, Branče, čemu ovaj prepad?" " Prepad! Tačno to. Ovo je bio prepad, a objasniću vam i zašto. Hajde, momci, sedite ovamo u hlad ", po-
32