Momčilov voćnjak
Posle pola sata, svi se nađoše ispred kuće gde je bio
ulaz u podrum. Tu su bili i Vidak i Stojan.
"Vidak je spremio hleb, meso i pite, tako da danas
nemamo ništa za lažicu. Od tečne hrane imamo samo
vino, ali to posle, za užinu. Stojane, ti si odveo ovce u
zabran pored potoka, znači, zbrinute su, možemo mir-
no da radimo."
"Možemo, gospodaru", potvrdi Stojan.
"Pogledajte kako drema na jutarnjem suncu", poka-
za Momčilo prema desnoj padini. "I zri. Braćemo prvo
plovdinu, ona je već prezrela. Kruniće se mnogo, zato
pazite. Podmetni vedro ispod grozda pa ga onda seci.
Gre'ota je da padne po zemlji pa da se gazi. Uzmite
vedra i u vinograd! Grožđe donosite pravo u podrum i
sipate u muljač koji ja okrećem. To mogu, a da se savi-
jam pored svake čokote ne mogu, kičma mi više nije za
to."
Uzeše vedra i Stojan ih povede u vinograd. Miloš je
znao da se poslovi u vinogradu ne rade dok ne spadne
rosa. Zato kad uđoše u vinograd reče:
"Još je rosa".
"Sad beremo, gospodaru, ne zalamamo. Grožđu
više ništa ne može da fali", reče Stojan.
"U pravu si", složi se Miloš.
Milošev džepni nožić je bio previše oštar. Tek što je
prineo vrh peteljci, grozd se otkide. Srećom, podme-
tnuo je vedro ranije, kao što je Momčilo rekao pa je
302