Turci
Preleteo je voćnjak gledajući ga odozgo. Razaz-
navale su se samo krošnje, ali ne i sorte voćaka. Na
slaboj mesečini jabuke i kruške su izgledale isto.
trešnje i višnje takođe. Zatim je preleteo pojas
pašnjaka i livada koji su bili pokošeni i seno zdenuto u
stogove.
Stog koji je njega zanimao se nalazio poviše
pašnjaka i razlikovao se od drugih visova po tome što
na vrhu nije imao šiljak nego glavu, zapravo
zadebljanje u obliku glave. Prema onome što je rekao
vitez kneza Velička, turski tabor se nalazio ispod te
glave. Nadao se da se nisu premestili.
Tu je bio i jedan šumarak sa retkim drvećem.
Između drveća Miloš ugleda ono što je očekivao, ali
što sada vidi prvi put – naselje sačinjeno od platnenih
kuća. Čuo je od starijih da Mongoli i Tatari nemaju
stalna naselja nego nose sa sobom kuće, takozvane
čadore, načinjene od platna i kože, ali to do sada nije
mogao ni da zamisli. U šumarku su bili smešteni konji
u ograđenom prostoru. Pored konja je bio Turčin,
očigledno stražar. Sedeo je na panju i kunjao ne
nadajući se nikakvom uznemiravanju.
Samo ti spavaj, mislio je Miloš, ne trebaš mi ni ti ni
tvoji konji. Ono šo je Miloš tražio bilo je u najvećem
čadoru, sačinjenom od zelenog i narandžastog platna.
Taj čador je bio pored same stene brda, gotovo nas-
lonjen na nju. Ispred ulaza su bila dva stražara. Nisu
295