"Ali... ja..."
"Nisi znao da imaš kći", pomože mu Milosna.
"Nisam, kćeri", progrca Momčilo pa se odmače da
je bolje pogleda. "O kako si lepa! Bogu hvala što sam
doživeo da te upoznam! A... gde je Vidra?"
"Vidra je umrla na porođaju", reče Milosna. "Zar
nisi znao da vile nisu stvorene da imaju potomstvo?
Gotovo sve umiru na porođaju.
Momčilo zavrte glavom sa suzama u očima.
"Nisam znao", protisnu nekim i njemu samom
tuđim dubokim glasom. "Ali Slavna..."
"Slavnu je porodila vilinska babica Vida sa Šare.
Zato je ostala živa."
Momčilo klimnu glavom.
"Dođi sad da te zagrlim, kćeri", reče šireći ruke.
Milosna mu priđe pa mu se obisnu o vrat
prislanjajući se na njega.
Miloš ih je posmatrao sa strane. Ma koliko bio
dirljiv prvi zagrljaj oca i kćeri koji se vide prvi put, nije
mogao da ne primeti koliko je Milosna niža od Mom-
čila. Izgledalo je to kao kad medved obgrli motku,
toliko je Milosna izgledala tanušna u njegovom naru-
čju. Postojali su tako nekoliko trenutaka, a onda se
Momčilo nakašlja pa je odmače držeći je za ramena.
"Nismo sami", reče. "Moramo misliti i na druge."
Zatim se osvrte oko sebe.
"Stojane, Vidače!", povika. "Dođite da vidite ko nam
je došao!"
Vidak i Stojan su već izvirivali sa doksata krijući se
iza stubova. Jedva dočekaše poziv da siđu i da vide
277