"Mislim da im je svejedno", ubaci se Milutin. "Ako
Miloš zna arbanaški, nema razloga da ne zna i
bugarski."
Znam bugarski, pomisli Miloš. U učilištu je ponekad
slušao svoju drugaricu Velinku i oca Teofila dok su
razgovarali na bugarskom i sve je razumeo.
"Idemo na istok", odluči Miloš. "A sad da uzmemo
Srećka pa da krenemo."
"Nemoj Ždralina da zaboraviš", opomenu ga Čarna.
"Naravno da neću", reče Miloš. "Njega nisam
pomenuo jer se podrazumeva."
Poustajaše.
"Deco, srećan vam put i neka vas Usud prati", reče
Slavna grleći ih.
271