će pozvati Vidu, vilinsku babicu sa Šare, za njen
porođaj. Takođe je obećala da će učiniti sve što je u
njenoj moći da Miloša ovde zadrži što duže.
Zatim je izašla u vrt i nakopala mrkve i drugog
korenja za sutrašnju svečanu užinu. Nedostajali su joj
još neki začini koje mora potražiti u šumi.
Upravo kad je sela na panj ispred kuće, naišao je
Miloš noseći mešinu sa vinom. Gledala ga je zadivljeno
i ponosno što je tako lep i snažan. Svako drugi bi se
povio pod teretom ogromne mešine, ali ne i Miloš. Po
snazi ju je podsećao na oca, vojvodu Momčila, koga
nikad nije videla, već ga je samo zamišljala na osnovu
priča koje je o njemu čula. Često se pitala da li je on
uopšte stvarna ličnost ili mitsko biće. Sad će ga
napokon upoznati, Miloš je obećao.
"Dugo si se zadržao", primeti Milosna.
"Dobili smo posao, ti i ja, a nadam se i Milutin, ako
pristane", reče Miloš žureći da joj što pre saopšti da će
saditi vinograd.
"Kakav posao?", iznenadi se Milosna.
"Poverila mi Slavna da zasadim vinograd i da
snabdevam pleme vinom. A ti ćeš mi pomagati."
"Pa to je odlično!", uzviknu Milosna. "Imaćemo svoj
vinograd, nećemo više zavisiti od Vukovog grožđa."
"Ja bih rekao da on više zavisi od vaših zlatnih žila
nego vi od njegovog grožđa."
"Sad kad ćeš se brinuti o našem vinogradu treba i o
plemenu da govoriš kao o svom", opomenu ga Milosna.
"Vuk zavisi od naših zlatnih žila, a mi od njegovog
grožđa."
263