"Uskoro ću otići u Drenicu za vino", reče Slavna
pravdajući se. "Treba i za vašu svadbu."
"Čiju svadbu?", trže se Miloš.
"Pa tvoju i Milinu. Nećete valjda rađati decu bez
blagoslova bogova."
"Kakvu decu!? Ne želim da i ona prođe kao njena
mati", pobuni se Miloš.
"Neće proći, ne boj se", reče Čarna. "Mama se
zarekla da će se starati o sestričini i da joj ništa neče
faliti. Pozvaćemo Vidu sa Šare kad bude vreme."
Miloš je bio zbunjen.
"Čekaj, kakva sestričina? Ko je kome sestričina?"
"A ti ne znaš? Vidra, Milina mama i Slavna su bile
sestre; iz istog cveta su izašle."
Milošu nije bilo jasno kako su to izašle iz istog
cveta, ali je pretpostavio da je to nešto slično kao i
njegove sestre, Zora i Dana, bliznakinje.
"Jesu li bile slične?", upita.
"Bile su skoro iste, samo je teta–Vidra imala malo
svetliju kosu."
"Zato Slavna mrzi vojvodu Momčila", zaključi Miloš.
"Isto bi bilo i da je u pitanju bilo koja druga vila;
sve smo mi sestre."
Mešina se napunila i Miloš je izmače i zatvori.
Zatim je okači na rame.
"Dobro, idem ja. Vidimo se sutra i... Hvala na vinu."
"Znaš kako se kaže: pamti pa vrati... dogodine, kad
ti budeš njime raspolagao."
"A, pa to ne može biti dogodine. Treba vremena da
se loza razvije i da počne da rađa. Tek za tri–četiri
261