pečena guska omiljena ptica."
"Pa i nema ništa bolje", reče Milosna.
"Još kad su lepinje pečene na kamenu", reče Miloš i
razlomi još vruću lepinju na pola. Kad si stigla da ih
zamesiš?"
"Pa, dok ste se vi u gori bavili kamenom, ja sam
zamesila i ispekla", odgovori Milosna. "I gusku sam
sama ulovila."
"Strelom?"
"Ne, jurila sam je po jezeru dok je nisam uhvatila.
Strelom, naravno. I vino sam rashladila. Milosna done-
se dve tikve sa vinom i čaše načinjene od šućura.
"A gde si našla šućurke?"
"To sam napravila još lani, igrala sam se. Nisu
mogle nikako da mi stoje pravo, pa sam im napravila
glinena postolja."
"Odlično", reče Miloš. "Tako su teže u ruci i ne
prevrću se. Moja pametnica."
Milutin ih je sa zavišću gledao. Kad povečeraše i
ispiše vino, Milutin ustade.
"Deco, idem ja, vidim da sam vam sad suvišan. Doći
ću sutra, da oborimo i prenesemo debla, ali, ne bi bilo
loše da nam i u tome pomogne neka čarolija, je li,
Miloše?"
"Videćemo sutra", reče Miloš. "Dođi pre vrućine."
"Dobro, vidimo se ujutru. Laku noć."
I Milutin ode.
253