"Nećemo odmah sutra, bolje je tamo u grozdoberu,
manja je vrućina" reče Miloš.
"Ti, Miloše, razmišljaš kao matorac", reče Slavna,
"Svaka ti čast. Čini mi se da bih ti mogla bez velikog
premišljanja poveriti pleme na staranje."
"Ali nema potrebe za tim dok imate Čarnu."
"U pravu si. Čarna je predvodnica i uvek je do sada
donosila pametne i zrele odluke, iako je mlada. Vero-
vatno je pamet nasledila od oca."
Milošu nije bilo ni na kraj pameti da pita ko je
Čarnin otac, ali izgleda da je Slavna upravo to oče-
kivala.
On je ćutao i gledao Slavnu pravo u oči očekujući
da ona to kaže bez pitanja.
"Otac joj je Vuk Branković. Dolazio je ovde pre
dvadeset i nešto godina pa smo se sprijateljili. Sva je
na njega."
Miloš nije smatrao za potrebno da postavlja dalja
pitanja u vezi toga. Slavna je odrasla vila, usto i krljica,
Njeno je pravo da uzme za prijatelja ili ljubavnika ko-
ga god želi dok to nije na štetu plemena.
"Bio je lep i pametan, nije ništa tražio ni zahtevao,
puštao je mene da odlučujem i ja... bila sam mlada, kao
sad Milosna, nisam mogla da odolim. Posle devet
meseci rodila se Čarna. Odlučila sam da mu to ne
kažem; ipak je on vlastelin i – oženjen je."
"Ali tako Čarna neće upoznati braću i sestre,
Vukovu zakonitu decu", reče Miloš.
"I ne treba", dočeka Slavna. "Zašto da se opterećuje
suvišnom rodbinom? Nismo mi za porodične onose."
246