"Obećao sam Milosni da ću je odvesti da vidi oca,
vojvodu Momčila. Ona mi reče da ti znaš gde on
obitava."
"Znam, Miloše, ali da znate da ja tu posetu ne
odobravam. On je učinio veliko zlo našem plemenu, a
nikada nije došao da vidi svoju kći. Ne zaslužuje da ga
ona poseti."
"On nikada nije saznao da ja postojim", reče
Milosna kroz plač.
"Nikad nije ni pokušao da sazna da li postojiš",
dočeka Slavna. "Nije mu bilo ni na kraj pameti da dođe
i vidi šta je bilo s Vidrom; samo je okrenuo leđa i
otišao."
"On je moj otac i želim da ga vidim dok je još živ",
bila je uporna Milosna.
"Ne branim ti ja to, ćeri", reče Slavna, “samo ne
odobravam. A vi, ako želite, možete ići već sutra kod
njega."
"Ako nam kažeš gde je, ići ćemo", reče Miloš.
Milosna ga zahvalno pogleda.
"On je na planini Pirin, u Bugarskoj. Možete stići za
tri dana. Kad bi Milosna imala vilenog konja kao ti,
mogli biste stići i za dva dana", reče Slavna. "Otkud ti
ovaj konj, Miloše?"
"Iz našeg konjarnika u Gradini", odgovori Miloš.
"Šta? Zar tvoj otac ima uzgajalište konja?"
"Ne. Konjarnik pripada selu."
"Ali tvoj otac je vojvoda i selo je njegovo, zaključi
Slavna.
"Tako kaže knez, ali imovina je seoska, a moj otac
244