Uze ga za ramena i podiže ga da se osovi na noge.
Kao da je rasla dok ga je podizala. Kad je stao na
noge njena glava je bila u visini njegove iako je ocenio
da je ona bar za širinu dlana niža od njega.
Uze ga za ruku i povuče ga.
"Hajde!"
Miloša su stopala još uvek bolela, jezik mu je još
uvek bio tvrd i težak tako da nije mogao da govori;
zato odluči da pokuša da s njom razgovara mislima.
Ako je vila, moći ćemo, pomisli.
'A da odletimo, ako nije daleko?', posla joj misaonu
poruku.
Milosna ga začuđeno pogleda, ali se ne iznenadi.
'Leti za mnom!', čuo je njenu misaonu zapovest, ona
mu pusti ruku i polete. Miloš polete za njom dok su ih
vile i vilenjaci začuđeno pratili pogledom.
Miloš je voleo da leti iznad šume jer je odozgo
mogao da vidi sve čega u šumi ima. Nedaleko onoga
proplanka sa koga su uzleteli Miloš ugleda drugi na
kome je bila prava kuća sa uređenim vrtom i on
zaključi da je to kuća Milutinove posestrime kojoj još
uvek nije znao ime. Bilo je tu još nekoliko manjih kuća
i sve su bile izgrađene od drveta.
Milosna slete ispred jedne kućice duboko u šumi
podignutoj na jednoj zaravni pod brdom. Ispred kuće
su rasla stabla divljih trešanja. Miloš zaključi da ta
stabla više nisu divlja jer je bilo očito da ih je neko
zasadio. Bila su uredno zasađena ukrug na rastojanju
od nekoliko koraka. Stabla nisu bila stara, ali ipak
dovoljno stara da ih Milosna nije mogla zasaditi.
215