razleže melodija kakvu Miloš nikada do sada nije čuo.
Ona je lebdela iznad drveća, uplitala se u grane,
provlačila između trava, zavlačila među stene, odbija-
la se od njih i odjekivala. Zatim se razigra kao u crkve-
noj porti na Ivandan kad se momci i devojke okupe da
zaigraju kolo.
Na proplanak nahrupiše vile i vilenjaci, svi mladi i
lepi, jer vile sporo stare. Mama Cveta mu je pričala da
je njegova mati Zora imala preko stotinu godina kad je
njega rodila. On isprva nije verovao, ali su mu posle to
potvrdile i baka Koviljka i tetka Zagorka.
Milutin siđe sa drveta pa priđe jednoj prelepoj
mladoj vili sa kosom boje lešnika i dugom pletenicom
preko levog ramena.
Nešto joj je šaputao. Ona ga je saslušala, pogledala
Miloša, a zatim se okrete svome narodu, podiže ruke u
znak da želi da govori i da zahteva da je saslušaju.
"Narode moj vilinski", poče ona zvonkim glasom,
"danas mi je došao u goste moj dragi pobratim Milutin
Vunar iz Krsne koji mi je jednom spasio život. Vi svi
njega znate, već je ranije bio kod nas. Danas je došao
sa svojim drugom, evo ovim prelepim mladićem koji
leži ničice. Neka od vas ga je zatravila i načinila od
njega samo gomilu mesa i kostiju. Od ovako lepog
momka."
Ona mlada vila čakarastih očiju istupi, stade pred
Milutinovu posestrimu, očito predvodnicu, pa reče:
"Ja sam to učinila, gospodarice."
"Ti, Milosna!", začudi se predvodnica. "Ali, zašto?"
"Gledao me je", odvrati Milosna.
212