„Pitali smo. Kaže da ima dovoljno svoje čeljadi i da
mu novi radnici nisu potrebni.“
„Pa to je tačno“, reče Dragoje. „Ne mogu da vam
pomognem, deco. Možete ostati kod mene nekoliko
dana kao gosti, ali vam posao ne mogu dati“.
„Ne, hvala“, reče Miloš koji je inače bio u iskušenju
da prihvati poziv jer bi tako bio blizu Vesne, „nismo mi
gotovani.“
„Pa šta ćete sutra?“, zabrinuto upita Dragoje.
„Verovatno će nam Ognjan i Mileva dati nešto za
usput, a posle ćemo videti“, reče Miloš.
Pokosili su celu parcelu mnogo pre zalaska sunca.
Miloš je osećao kako mu se košulja lepi za telo. Bio je
prljav i znao je to. Nije voleo taj osećaj.
„Dragoje, možemo li mi sad da se okupamo?“, upita
on.
„Zašto ne? Samo nemate ovde tople vode. Bolje
sačekajte pa kod kuće, Mileva je sigurno zagrejala
vodu.“
„Ja moram sad“, reče Miloš i skide košulju i du-
gačke gaće koje mu je Ognjan dao.
„Skači u vodu odmah, nemoj da te Vesna vidi tako
lepog, razboleće se dete.“
I zaista je Miloš bio divan prizor, onako snažan i
prav sa dobro izraženim mišićima na nadlakticama,
ramenima i prsima.
Imao je široka ramena i uzan struk i kukove, noge
takođe mišićave. Koža mu je bila bela, tek malo
preplanula od izlaganja suncu.
On se nasmeja i skoči u reku ne obazirući se na to
167