„Osvajajte vi nas ljubaznošću i nežnošču, a ne
nasiljem“, reče Mira.
„Eto ti Milutine“, uzviknu Miloš. „Sad znaš čime se
osvajaju cure.“
„Zapamtiću to“, reče Milutin. „Nego, hoćemo li mi
ići?“
„Hajdemo“, reče Miloš. „Miro, zbogom ostaj i ne
zameri što sam ti malo natukao verenika.“
„Nije on moj verenik, niti će kad biti“, reče Mira.
„Zbogom pošli i vi. Dođite opet.“
Miloš i Milutin pojahaše konje i pođoše dalje prema
istoku. Put je u početku i dalje vodio kroz polja i
vinograde, zatim je počeo da se lagano uspinje okru-
žen šumom. Kad im se senke izdužiše već su bili dubo-
ko u šumi. Odjedanput pred njima iskrsoše dva jahača,
Živadin i Slaven, prepoznade ih Miloš. Nije stigao ni
da pomisli šta bi to moglo značiti, a oseti kako mu se
nešto obavija oko vrata, steže ga i vuče nazad. Začas je
bio van sedla, ležao je na zem