strpljivo upita Milutin. Osetio je da je Miloš u pravu.
Bio je u učilišu, možda je stvarno nešto i naučio.
"Znaćeš po tome kako te gleda", odgovori Miloš.
Znaš kako kažu babe: 'Ljubav i puvanjak se ne mogu
sakriti.'
"U pravu si", reče Milutin. "šta sad da radim? Sad
mi Mica neće dati drugu priliku."
"Ma ne brini se! Ima još devojaka, nije Mica jedina.
Zar mi ne putujemo dalje?"
"Stvarno, a kuda mi idemo?", seti se Milutin. "Ti
znaš moj cilj, ali ja ne znam tvoj".
"Ja nemam cilj", reče Miloš. "Tačnije, nemam odre-
dište, a cilj mi je da steknem što više znanja, da upo-
znam zemlje i ljude. Ja sam sam sebi odredio cilj: da
naučim turski jezik."
"Pa Turci su ti na istoku", reče Milutin. "Doduše,
njihove čete zalutaju nekad i u naše krajeve, ali – bolje
da ih ne sretnemo; od njih sigurno nećeš naučiti jezik,
oni samo halakaju. Kao i maternji, svaki jezik se
najbolje nauči od žena."
"Znam, ali kako da dođem do turskih žena? Jedino
da pustim da me zarobe."
"Bolje da te zarobe nego da te ubiju", reče Milutin,
"ali, ko ti jamči da će te smestiti kod žena? Mogu te
odmah prodati u roblje."
"Da me prodaju!?", začudi se Miloš. "Kako? Ljudi
nisu stoka?"
"Za njih jesu. Njima je roba sve što steknu sabljom
ihandžarom. Sve prodaju, naročito žene i decu. I snaž-
ne mladiće. Tebe bi odmah uzeli u janičare jer znaš da
101