- Nemoj, Vejo, možda ne zna da pliva – reče Miloš. - Znaš da
mačke ne vole vodu.
- Mačka ne voli, ali Ljuba voli – reče Vedrana i baci mačku u
jezero.
Mačka poče da frkće i trese glavom, ali odmah potom videše
Ljubu kako pliva. Ljuba ispliva na obalu i dođe ponovo na svoje
mesto.
- Vejo, jesi li ti to pokušala da udaviš učiteljicu? - upita Ljuba.
- Nnn… nisam, učiteljice – odgovori Vedrana. - Pa ja znam da ti
znaš da plivaš.
- A da ne znam?
- E, pa onda bi se čarolijom izvukla. To znaš – seti se Vedrana
da odgovori.
- Domišljata si u govoru, Vejo – reče Ljuba. - Videćemo kakva
ćeš biti u čaroliji, vrtlarstvu, kuvanju.
- Ja neću da kuvam – javi se Ivan – to nije posao za vlastelu.
- Nema ovde vlastele, Ivane. Ovde smo svi đaci vilinskog
učilišta. Kad se vratiš u svoje Prokuplje ti budi vlastelin. Ne samo
da ćeš kuvati, nego ćeš i vrt okopavati i ovce čuvati.
- Ih, ovce! - uzviknu Ivan. - Nisam ja vlah.
- Bogami ćeš biti, Ivane – reče Ljuba. - I ti i svi ostali. Hrana ne
pada s neba, moramo je stvoriti.
- Možemo je stvoriti čarolijom – reče Ivan.
- Eto, Ivane, ako od toga debla na kome sediš načiniš kravu ili
ovcu, ne moraš ništa raditi – reče Ljuba.
- Samo da znate, deco, najveće čarolije se čine spravljanjem
napitaka i melema od raznih biljaka i sastojaka iz stena, a to se ne
može bez kuvanja. Znači, bez kuvanja nema ni čarolije, Ivane.
- Pa to je druga stvar – reče Ivan – onda ću kuvati.
- Dobro, deco, mi smo za danas završili. Sutra nastavljamo
dalje, a sad pomozite Iskri i Janji da se smeste u spavaonicu.
- Možemo li prvo malo da plivamo? - upita Miloš.
- Naravno da možete – reče Ljuba. - Hajde svi u vodu!
Deca za tili čas zbaciše odeću i zaplivaše. Bilo je očito da se u
plivanju posebno ističu Miloš i Velinka, a da Srđa pliva kao klada.
87