- Upravo sam objasnila, Janjo. On se ne pretvara, On ostaje ono
što jeste, samo učini da nama izgleda kao da je nešto drugo – odgovori Ljuba.
- Ja bih voleo da se pretvorim u zmaja – reče Srđa.
- Nećeš moći – reče Iskra, - zmaj je grdan, a ti si lep.
- I ti si lepa, pa šta? - dočeka Srđa svađalački.
- Dobro, dobro – stade da ih umiruje Ljuba. - Si ste vi lepi, ne
morate se svađati zbog toga. Ali, to nam ne smeta da iskoristimo
čaroliju i drugima se prikažemo kao grdni.
- Kako!? - zinu Miloš u čudu.
- Tako, Miloše, što ćemo učiniti da nas on tako vidi. Znači, mi se
ne menjamo, već menjamo svest posmatrača; sve drugo ostaje isto,
zato i kažem da je to laka čarolija.
- Znači, ako hoću da se prikažem kao zmaj, ja se ne menjam,
već učinim da me vi vidite kao zmaja? - upita Srđa.
- Tako je, Srđo – potvrdi Ljuba. - Shvatio si. Ali, da bi se drugima prikazao kao nešto drugo, moraš prvo sebe da uveriš da si to
nešto drugo.
- Mijau – reče Ravijojla I mačka i poče da se mazi oko Miloševe
noge.
Deca oduševljeno zapljeskaše.
- Hoću i ja macu! - poviče Iskra pa dođe do Miloša i uze Ravijojlu u naručje. Zatim sede na svoje mesto, a Ravijojlu-mačku spusti na deblo pored sebe. Mačka se savi u klupko i poče da prede.
- Kako ćemo sad bez Rojle! - uzvuknu Vedrana.
Na to mačka skoči sa Iskrinog stočića pa dođe do Vedrane i
stade da se umiljava oko nje. Vedrana je pogleda u oči i poče da joj
preti prstom:
- Ako odmah ne postaneš Rojla, ćušnuću te nogom.
- Oprosti – reče Rojla – nisam znala da ne voliš mačke.
Zatim sede na svoje mesto.
- Eto, deco, Rojla se nama svima prikazala kao mačka. Ali, najlakše je preobraziti sebe, za to nam nisu potrebna pomagala. Ali,
da bismo preobrazili nekoga ili nešto u nešto drugo treba nam ona
čuven a stvarčica koja se zove čarobni štapić.
U Ljubinoj ruci se najednom stvori štapić. –
Iskrice, hoćeš li mače?
- Hoću! - oduševljeno reče Iskra.
85