- Iskra – reče Miloš jer je Ljuba u tom trenutku stajala tik
pored Iskre.
- Nešto još bliže – pokuša Ljuba da ih navede na pravi odgovor.
- Pa ja sama!
Deca su zbunjeno gledala Ljubu.
- Znam da ne mislite da sam ja neka prirodna sila, ali svi to
jesmo. Možemo li da podižemo i pomeramo predmete? Možemo.
Za to je potrebna snaga, sila. Mi smo ta sila. Ali to nije čudo, kažete
vi. Nije čudo jer nam je to uobičajeno. Podizanje i pomeranje
predmeta postaje čudo tek ako pritom ne koristimo ruke nego
samo snagu volje. Ako, kao Miloš, premestimo konja koji je daleko
od nas, da nam bude blizu, to jeste čarolija, ali treba imati u vidu
da je Miloš rođenjem napola vilenjak i da poseduje sposobnost da
čini čuda. U učilištu će samo naučiti da upravlja svojim sposobnostima, i, naravno, da ih unapredi i poboljša. Možeš li, Miloše, bez
upotrebe ruku, da premestiš Iskru do sebe? Ajde, pokušaj!
Zavlada tišina. Miloš je mirno sedeo, ruku oslonjenih na kolena
i pogleda uprta u Iskru. Videlo se da mu je telo napeto, ali se on
sam nije micao. Iskra se prvo izdigla za jedan pedalj od debla na
kom je sedela, zatim poče da lebdi prema Milošu dok se nije
spustila na deblo pored njega. Ali, istog trenutka kao da je neka
sila povuče nazad i ona se opet nađe tamo gde je najpre sedela.
Deca oduševljeno zapljeskaše, samo je Miloš zbunjeno trepuckao.
- Svaka čast, Iskra! - uzviknu Ljuba. - Izgleda da ti to nije bilo
nimalo teško. Deco, mnoge čarolije će Iskri, Janji, Rojli i Milošu biti
lakše izvodljive nego drugima. Oni su rođenjem predodređeni za
to. Ali, to ne znači da Veja i Velinka i Milan i Ivan i Srđa ne mogu to
isto. Mi svi to možemo, samo treba da naučimo da upravljamo
svojim moćima. Ali, pomeranje stvari i sebe je najlakša čarolija.
Samo je 'pretvaranje' u nešto drugo lakše od toga. Vi se sad čudite
jer ste smatrali, i svi smatraju, da je to jedna od glavnih i najvećih
čarolija, ali nije tako. Jer, to uopšte i nije čarolija već opsena. Ne
može se ništa tek tako pretvoriti u nešto drugo. Mi možemo samo
učiniti da se drugima tako čini. Naravno, i to je veština, veština
opsene, jer ne pretvaramo stvari i bića u nešto drugo, oni ostaju to
što jesu.
- A kako zmaj može da se pretvori u šta hoće? - upita Janja.
84