E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 75

- Naravno. Ali kako da se provetre? Ljuba priđe prozoru, uhvati kvačicu i otvori prozor kao da su vrata. Sveži vazduh iz šume pokulja unutra. -Samo treba biti pažljiv i ne lupati ga, lako se lomi – reče Ljuba. - A sad hajde da smestimo i Miloša! Ljuba otvori desna vrata i uđe u prostranu i svetlu sobu. Branilo i Miloš uđoše za njom. Soba je bila dugačka oko pet koraka i nešto manje široka. I ona je imala sličan prozor kao predsoblje. Pored zidova, sa jedne i druge strane bila su postavljena po dva kreveta, a pored svakog drveni sanduk. - Miloše, izaberi sebi krevet i stavi stvari u sanduk pored njega – reče Ljuba. Miloš priđe krevetu pored prozora i stavi stvari u sanduk. - Posle povadi stvari iz vreće pa ih lepo složi, da znaš gde ti je šta – reče Ljuba. - Bolje da to odmah uradimo – reče Branilo pa poče da vadi stvari iz vreće i da ih slaže u sanduk. - Jako si uredan, Branče – pohvali ga Ljuba. - Bolje da sad potrošimo malo vremena na urednost nego da posle pretura i ne zna gde mu je šta – reče Branilo. - Tako je, u pravu si – potvrdi Ljuba. - Idem ja da vidim je li Zaviša smestio devojčice. 75