10. U RATKOVOM KLANCU
Na površini ispred ulaza u pećinu sedi starac uredno
podšišane prosede brade i loži vatru. Iznad vatre visi kotao u
kome se očito nešto kuva. Starac radoznalo gleda dečaka koji mu
prilazi jašući na visokom zelenku.
- Pomaže bog, stari! - dovikuje Miloš i silazi s konja, pridržavajući se jednom rukom za njegov hrbat dok se tocilja niz njega.
Starac sa zanimanjem posmatra tu veštinu.
- Čiji si ti, sinko? - pita starac.
- Ja sam Miloš Kobilić iz Gradine, sin Branilov – odgovara Miloš.
- Nisi li ti sin Zore, vilinske kraljice? - pita starac.
Milo š potvrđuje.
- Pa kako su Zora i Branilo? - pita starac.
- Mama je umrla kad me rodila – kaže Miloš – a tata evo stiže
za mnom kolima. Sa njim je još i Zaviša, naš sused i dve devojčice,
Idemo u Vilingor u vilinsko učilište.
- O, pa to ću ja imati društvo na večeri! - uzvikuje starac.
- Pa hajde, pusti konja nek brsti i pase, a ti sedi, odmori se –
kaže starac ustupajući tronožac Milošu - pazi da mi se vatra ne
ugasi dok ja pripremim ovamo nešto.
- Čekaj, jesi li ti Ratko? - seti se Miloš da upita.
- Naravno, oprosti, ja sam zaboravio da kažem. Izlapeo starac.
Miloš se nasmeja. Ratko mu nije izgledao nimalo izlapelo. Bio
je to krepak i snažan starac koji je mogao imati nešto više od
šezdeset godina. Tek nešto malo više nego Prvoš, pomisli Miloš.
Ratko ode u pećinu da bi se posle nekog vremena pojavio
noseći crepulju. Otklopi crepulju i pokaza je Milošu.
- Šta misliš, hoće li ovo biti dovoljno za večeru? - upita.
Miloš pogleda. U crepulji su bile ribe pripremljene za pečenje.
Miloš ih prebroja. Bilo ih je sedam.
- Ima jedna više – reče.
- O, pa ti znaš da brojiš! - uzviknu Ratko. - Ko te naučio?
- Niko me nije učio, došlo je samo, video sam kako drugi to
rade, brojao sam guske, konje, orahe pa naučio.
- I šta se lakše broji, konji ili orasi? - upita Ratko.
- Orasi, konji se miču – odgovori Miloš pošto je malo razmislio.
60