Iz kuhinje izađe devojka noseći dva pladnja pite savijače.
- Daro, je l' ovo ona tvoja čuvena pita sa mesom? - upita Zaviša.
- Jeste – odgovori Dara – ali nije sa mesom nego sa sirom. Meso
ide posle. I nisam je ja pravila nego Milina, ali odlična je, videćete.
Miloš je već zgrabio komad pite, a njegov primer su sledile i
Vedrana i Ravijojla.
- Mmm-njam! - uzviknu Miloš i svi se nasmejaše.
- Zdrav i ješan dečak! - reče Dara. - Tako i treba. Ne valja se
ustezati kad si gladan.
Tanjir pred njima je za tili čas bio prazan.
- Sad će i drugo jelo – reče Dara. - Ali ako neko hoće još pite,
kažite i Milina će doneti.
Milina donese dve velike činije sa juhom od graška u kojoj su
se videli komadi mesa.
- Hoćeš li još pite, Miloše? - upita Dara.
- Ne, hvala – odgovori on. - Hoću grašak.
- Dara nasu deci grašak u tanjire da se oni ne bi protezali i
prosipali po stolu.
Začudo, Vedrana je jela gotovo isto kao Miloš i nije zaostajala
za Ravijojlom.
- Jedite, deco – reče Zaviša. - Ko zna čime će vas tamo hraniti.
- Možda ih neće ni hraniti, da bi lakše leteli – našali se Dara.
- Ne plaši decu, Daro! - reče Živko. - Leteće oni i bez gladovanja.
Nije to neka velika čarolija.
- Pa i nije kad si ti naučio – reče Dara. - Stvarno, kad si ti naučio
da letiš? Nisam te videla da vežbaš.
- Nisam ni vežbao – reče Živko. - Jednostavno sam poleteo.
- Tako je najbolje – reče Branilo setivši se kako je on poleteo a
da nije ni bio svestan da to može.
- Pa neće oni učiti samo letenje tamo – javi se Zaviša. - Učiće i
viteške veštine. Moja će Veja da nadmaši mnoge dečake u njima.
- Neće, Zale – reče Dara. - Devojčice ne uče ubilačke veštine, to
je samo za dečake. Devojčice uče tkanje, pletenje, vez, kuvanje.
- E pa neću! - uzviknu Vedrana. - Ja hoću mačevanje, streljanje,
borbu kopljem...
- Pa ako neko pristane da te to uči... - reče Dara.
- Ja ću da je učim – javi se Miloš.
46