svoje sopstveno delo, napravu svoga mozga i svojih ruku. Divlji
ljudi istešu sebi boga iz drveta, pa mu se onda klanjaju i mole. No
divljim ljudima da se i oprostiti. Njihova divljina njih opravdava.
Prema njima je pravi i večiti Bog milostiv i snishodljiv, te one
molitve, koje oni upućuju svojoj napravi od drveta, On prima kao
da su njemu upućene i šalje svoju pomoć i zaštitu neprosvećenoj
deci svojoj.
Ako li jedan čovek usredsredi sve svoje misli i sve svoje srce na
to da se digne nad drugim ljudima, da bude prvi, da prednjači
pošto–poto, da se slavi od drugih, da se hvali od drugih, i ako
smatra sebe boljim od svih ljudi, od svih stvari na nebu i na zemlji,
onda je takav čovek sam sebi božanstvo, kome on žrtvuje sve. To
je bolest duševna treće vrste.
Zaista, braćo, samo bolesne duše ne znaju za pravoga Boga. A
zdrave su duše zdrave od svoga poznanja i priznanja pravoga i
jedinoga Boga, koji je gospodar i vladalac svih rezbi i svih slika, i
svih familija ljudskih, i svega zlata i srebra, i svih smrtnih ljudi na
zemlji.
– Gospode Jedini, Tebe Jedinoga poznajem, priznajem i slavim:
i kada mi dan otkrije svu krasotu Tvoju – kroz krasotu Tvojih dela
– i kada se noć ogrne tamnim plaštom i ostavi mene samog s Tobom. AMIN.
Treća božija zapovest:
NE UZIMAJ UZALUD IMENA GOSPODA BOGA SVOJEGA.
Ovo znači:
Kad se na nebu pomene ime Božje, nebesa se prigibaju, zvezde
uvećavaju svoj sjaj, arhangeli i angeli počinju pevati: svjat, svjat,
svjat Gospod Savaot, a svetitelji i bogougodnici padaju ničice. Ko
se onda od smrtnih usuđuje pomenuti ime najsvetije bez trepeta
duše i bez dubokog uzdisaja čežnje?
Kad je čovek na samrti, pominji mu koje hoćeš ime, nećeš ga
ohrabriti niti mu mir duši povratiti. No kad mu pomeneš jedno
jedino ime, ime Gospoda Boga, ohrabrićeš ga i povratićeš mu mir
duši. I poslednjim svojim pogledom blagodariće ti na pomenu toga
melemnog imena.
Kad čoveka iznevere srodnici i prijatelji, i oseti se sam u ovom
373