Cveta, Veja, njena tetka Stana, Rojla i njena mama treba da oslikaju
ikone. Da samo vidiš kakve su freske oslikale Veja i Rojla u crkvi.
- Odvešćeš me da vidim - reče Srđa.
- Hoću, u nedelju. Tada dolazi Ratko da vrši službu božiju, iako
ne može da bude pop.
- Zašto ne može?
- Neće da se oženi. Kaže da u Gradini nema žena za njega.
- Izgleda da taj vaš Ratko mnogo bira - zaključi Srđa.
- Pa nije ni čudo - ima preko šesdeset godina i nikad nije bio
oženjen.
- Kako to? - zaprepasti se Srđa.
- Kaže da nije imao vremena. Bio je ratnik. Sa Dušanom je
osvajao carstvo. Obišao je sve zemlje: Rumeliju, Bugarsku, Vlašku,
Zetu, Hum i Zahumlje, Bosnu…
- I sad je pop!?
- Pa nije. Bio je monah pustinjak pa smo mislili da može biti i
pop, ali ne može dok se ne oženi. A on neće.
- Pa možda ni jednu nije stigao da upozna. Kad upozna neku i
zavoli je, možda će mu i samom pasti na pamet da se ženi.
- Nego Miloše, ti reče da je sve zajedničko. Nije valjda I zemlja?
- znatiželjan je Srđa.
- I zemlja - potvrđuje Miloš.
- Ali, zar nije knez vlasnik zemlje? - pita Srđa misleći da je uhvatio Miloša u neznanju.
- Zemlja je onoga ko je radi - odgovori Miloš. - Naravno da knez
ima pravo na nju, zato mu dajemo trećinu, ali selo i raspolaže zemljom. Svako dobije onoliko zemlje koliko mu treba i koliko može
da obradi. Obično je to pola jutra po osobi.
- A šta ako neko ne može da obradi, a treba mu?
- Misliš, ako mu treba više nego što može da obradi? Ali, pretpostavlja se da svako može da obradi pola jutra.
- Ali, ako je nekome čeljad bolesna?
- Tada selo priskače u pomoć. Ne dozvoljavamo da iko gladuje.
Svi imaju sve što im treba.
- Pa to je baš lepo - reče Srđa zadivljeno. - Ali, zar bi ti smeo da
uzmeš bilo kojeg konja i da ga daš meni?
- Da - potvrdi Miloš. - S tim što bih morao prvo da pitam
361