- Miloše, vilenjaku, ubio si ga! - povikaše kad videše da se ne
miče.
Miloš uplašeno i nemoćno susrete Ravijojlin pogled. Ravijojla
ostavi Vedranu i saže se nad Ljubomirom pa mu opipa puls na
vratu. Svi su znali da joj je majka vračara i da ona sama zna da leči.
- Nije mu ništa, osvestiće se za nekoliko trenutaka. Dajte mu
trešanja kad dođe sebi.
Prošlo je više od nekoliko trenutaka, ali je došao sebi. Dadoše
mu trešnje koje su nabrali tu pored žrtvenika i čudili se jer nisu
znali da su i trešnje lekovite. Ljubomir je halapljivo gutao trešnje i
besnim pogledom tražio Miloša koji je zajedno sa Ravijojlom i
Vedranom već otišao kući.
348