61. VILENJAKU, UBIO SI GA!
Gradnja crkve završena je početkom leta sledeće godine. Za
paroha je postavljen Ratko koji više nije bio monah, ali je mogao
da vrši službu božiju. U crkvi se okupilo celo selo, čak i deda Dobrota, stari starosta. Nije ništa čuo, ali je mogao da gleda.
- Draga braćo i sestre, susedi i prijatelji - počeo je Ratko.
- Danas otvaramo ovaj božiji hram u kome ćemo se obraćati
Gospodu, zahvaljivati mu na svemu što nam je podario i tražiti
oproštaj za grehe koje počinimo. Vi još niste krišćani, ali uskoro
ćemo i to obaviti. Dugo bi trajalo da vas krštavam jednog po jednog zato ćemo obaviti zajedničko krštenje na Jasku, na dan rođenja svetog Jovana Krstitelja, odnosno na stari praznik Kupala.
Napravićemo i sabor toga dana, a možemo Ivandan proglasiti i za
seosku slavu. Da li se slažete?
Većina stanovnika sela behu mladi i zato radosno prihvatiše,
uvek željni veselja i zabave. Posle liturgije izađoše u portu (Ratko
im je rekao da se tako zove crkveno dvorište). Tu su još uvek
stajale lipe koje je još ko zna ko posadio pored žrtvenika. Dobrota
i još nekoliko staraca odoše da se poklone starim bogovima, a
mladež zaigra uz sviralu i gusle.
Tu su i naši đaci, Vedrana, Miloš i Ravijojla. Oni su među
najmlađima, u onoj dobi kada detinjstvo prelazi u mladost, kada
od dečaka nastaje momak, a od devojčice devojka. Miloš je već viši
i snažniji od mnogih starijih momaka, a Ravijojla viša i lepša od
mnogih devojaka. Vedrana je malo sitnija od njih, ali po lepoti i
stasitosti nimalo ne zaostaje za Ravijojlom; neki momci su je
smatrali čak i lepšom.
Glavni momak u selu je tada bio Ljubomir Dragić, čiji otac je
sebi prigrabio najviše zemlje, jer je imao najviše dece pa samim
tim i radne snage. Niko nije mogao da ima više zemlje nego što
može da poradi.
Ljubomir je bio najmlađi, neki kažu i najlepši od svih Draginih
sinova. Imao je već dvadeset godina; bilo mu je već vreme za
ženidbu, ali nije imao devojku. Devojke ga nisu htele jer je bio
razmažen, grub i naprasit. Njemu se svidela Vedrana i sledio ju je
kad god mu se pruži prilika. Jednom joj je usred bela dana prišao
346