51. PA EVO KAMENA!
Otvor Borišine medveđe jazbine je oduvek bio okrenut ka jugu.
Ispred njega Boriša je napravio nadstrešnicu za letnju kuhinju, i
pokrio je trskom i slamom, a pored stubova zasadio vinovu lozu.
Tako je kuhinja bila zaklonjena i od kiše i od sunca.
Stana je po običaju ustala rano, u prvi osvit, kad se prvi sunčev
zračak pomolio kroz prozor njihove nove kuće, i sad je poslovala u
kuhinji. Boriša joj je rekao da će doći Živko da zajedno idu da traže
kamen za gradnju. Nije htela da ih pusti da odu gladni pa je zato
već naložila vatru u štednjaku koji joj je Boriša sakovao od nekog
zarđalog viteškog oklopa koji je kupio od lutajućih cigana za vreću
brašna, ovčiju stelju i mešinu vina. Jedina mana toga štednjaka je
bila što se brzo pregrejavao, pa je Stana morala pomno da pazi da
joj jelo ne zagori ili iskipi.
Sada je u zemljanu tavu stavila kašiku masla i u njemu pekla
po tri pačija jajeta svakome. Borko je više voleo guščija, jer su veća,
pa su mu bila dovoljna i dva, ali ih sad nije imala jer su se guske
razlegle i ležale na njima. Uskoro će biti mladih, a Jela i Rade tako
vole da se igraju sa birićima.
- Dobro jutro, domaćice! - začu ona glas na vratnicama.
U dvorište je ušao Živko, Darin čovek i njihov nekadašnji sused.
Iako ga je videla tek nekoliko puta, kada su svraćali kod njih na
putu u Vilingor, odmah je poznala njegovu riđu kosu i njegov
mladalački, skoro dečački glas.
- Dobro jutro, majstore - odgovori Stana. - Stižeš tačno na
doručak.
- Doručak kod najbolje kuvarice u Gradini. To nipošto ne bih
propustio.“
- Ne moraš mi se ulagivati da bi dobio doručak - reče Stana
ipak srećna zbog njegovih reči, jer nema žene koja ne voli laskanje.
- Sad će i Borko, otišao je na Jazak, voli ujutru da pliva, kaže to ga
razbudi i pripremi za dnevne napore.
- Pametno. I ja sam to radio dok sam imao jezero ispred kuće.
- Ali, nije Jazak daleko – reče Stana – svega stotonak metara
ima.
- A meni je bilo na nekoliko koraka od kuće. Razlika je ipak
značajna.
315