- Pobediti sebe znači naterati sebe da uradiš nešto što ti koristi
a tog trenutka ti se ne radi. Nikome od nas se nije trčalo, ali smo
pobedili sebe i trčali jer je to korisno.
- Ja sam trčala da pobedim Miloša. Uvek ga pobedim.
- Pobediš ga kad trčite na kraće staze. Ti si brža, ali je on
izdržljiviji; kad ti posustaneš on tek tada počne da trči punom
snagom. Brža si od njega na pedeset koraka, ali na dvesta - ne.
- Nije ni važno ko je brži – javi se Branilo. - Važno je da ćemo
svi sad bolje spavati. Hoćete li nešto da jedete? Ima pečena guska,
suvo meso, sir, slanina i pogača.
- Ima i vrč piva – reče Zaviša. - Slaninu i sir ostavi za ujutru, a
sad ćemo malo guščetine, pogače i piva.
Zaviša ode do prtljažnika pa donese zavežljaj sa hranom.
Sedoše na travu na koju još uvek nije bila pala rosa. Zaviša oštrim
nožem odreza svakome po parče guščjeg pečenja i odlomi po komad pogače. Povečeraše pa Zaviša i Branilo potegoše po dobar
gutljaj piva iz krčaga, a deca nešto manje. Vedrana ipak zatraži
vodu.
- Voda u potoku je bistra – reče Branilo – čini se kao da se
može piti ali šta ako je neka životinja zapoganila?
- Ništa strašno – reče Zaviša. - To je tekuća voda, ona pere
samu sebe. Ako je i bilo pogani, to je odavno otišlo u Dunav. Ovaj
potok je isti kao naš Jazak.
- Nismo gledali, možda ovde negde ima i neki izvor – reče
Branilo.
- Verovatno ima, ali ne možemo ga sad tražiti. Idem ja za vodu
– reče Zaviša pa uze tikvu i ode na potok.
- Evo, deco, u jedno sam siguran – reče Branilo kad je doneo
tikvu sa vodom. - Ova voda je mokra.
Da bi to potvrdio prisloni tikvu na usta i otpi nekoliko gutljaja.
- Daj! - dotrčaše Vedrana i Miloš do njega.
- Evo, pijte, pa idite na potok da se umijete, pa na spavanje.
- Rano je – pobuni se Miloš.
- Rano? Vidiš koliko ima zvezda, ne mogu se prebrojati.
- Ja mogu – reče Miloš.
- Dobro – reče Branilo – prebroj ih pa mi javi koliko ih ima, neka ti Veja pomogne.
31