ja odneti na brdo, za Živka i mene.
- Ja ću mu spremiti i odneti - začuše Darin glas koja se iznenada pojavi na vratnicama.
Sa njom u dvorište uđoše i Rojla i Stamena.
- Traže deca društvo pa sam ih dovela da se poigraju dok ja to
spremim.
Iz kuće istrčaše Dana i Zora, dvogodišnje bliznakinje. Bile su
slične, skoro iste. Obe su imale nepočešljanu dugu kosu boje zlata i
plave oči.
- Kakva vam je to kosa, strašila jedna! - povika Rojla pa ih
pojuri sa drvenim češljem u ruci koji joj je Živko izrezbario od
komada grabovine. Češalj je bio uglačan i beleo se kao mleko.
Bliznakinje vrisnuše i počeše da beže prema prolazu u ogradi
na kome se pojaviše Vedrana i mala Dara.
- Ne možete ovamo! - reče Vedrana zapovednički. - Sad se vratite da vas Rojla počešlja da budete lepe, pa da izađemo na utrinu
da se igramo.
Dana se vrati i zagrli Rojlu.
- Jojla, a neces da me cupas - protepa.
- Neće Rojla da te čupa, srećo. Rojla će da te počešlja da budeš
najlepša devojka u Gradini - reče Rojla grleći je.
- Ocu i ja - pritrča sad i Zora.
- I ti, srećo. Dođi ovamo.
- Ja ocu da me Milos d'zi - protepa opet Zora.
- Dođi Miloše da i tebe počešljam i da ti ispletem kiku!
- Nemaš od čega - nasmeja se Miloš koji je bio ošišan do glave. Ali držaću ih da se ne otimaju, da Zora opet ne pobegne kod Tijane
kao prošli put.
- Stvarno, a gde vam je Tijana? - upita Ravijojla Vedranu i Daru.
- Ona se još nije probudila - odgovori Vedrana. - Ja sam Daru
umila i očešljala, a mama će Tijanu.
- Da te vidim, Daro - reče Ravijojla.
Dara priđe i okrete se oko sebe. Bila je uredno počešljana i
kosa joj bila spletena u kike.
- Jao, što si lepa! - reče Ravijojla.
- I ti si lepa - reče joj Dara. - I Veja je…
- A ko je lepši, ja ili Veja? - upita Ravijojla radoznalo.
302