E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 296

48. KRIŠĆANIMA CRKVA I IKONOSTAS, A STAROVERCIMA NJIHOVI IDOLI Rano je jutro na ledini pored žrtvenika. Miloš, Rojla i Vedrana Donose ciglu Živku, Branilu i Zaviši koji je slažu u peć. - Vidite – objašnjava Živko – ova prva tri bedema nećemo dirati, samo ćemo ih sastaviti tako da prostor između njih postane ložište. To radimo tako što ćemo ih postepeno na vrhu proširivati dok se ne sastave. Zatim, preko njih naslažemo ciglu iz ostalih bedema i završimo slojem zemlje, da zatvorimo vatru; zatim ložimo. - A zašto slojem zemlje? - pita Branilo. - Teško je zemlju iznositi gore. Vatru možemo zatvoriti i ciglom koju nećemo ovako razređivati nego je slagati gusto jednu do druge tako da peć bude potpuno pokrivena. - U pravu si – složi se Živko – tako ćemo lakše videti kad je dosta loženja; kad taj poslednji sloj bude pečen. - Pa govorio sam ja da tvoja glava nije za dve noge nego za četiri – zasmeja se Zaviša. - Zavisi za koje četiri – prihvata Branilo šalu – konjske, bičje, ovnujske... - Magareće - kaže Zaviša. To je pametna životinja. - Pa i jeste – kaže Branilo – on ne pristaje tako lako da glupi ljudi njime upravljaju. - Samo se vi nadmudrujte – opominje ih Živko – a peć će sama da se sazida. - Kad bi bar u toj peći moglo još nešto da se ispeče osim cigle dobacuje Zaviša. - Pa može, zašto ne – zaključuje Živko – metnite jagnje u vršnik i dajte mi ga kad potpalimo vatru. Ja ću ga ispeći, a platićete mi vrčem piva. - Pametan si ti – kaže sad Branilo – ali ne verujem da bi ti vrč piva bio dovoljan, bolje dva ili tri. - Jes', pa da meso izgori - kaže Zaviša. - Ne može u vršniku da izgori ako se lepo poklopi – kaže Živko – ali se bojim da se vatra ne ugasi ako zaspim od piva. - A šta ćemo ako počne kiša? - pita Miloš. 296