da bi se posle složila u veliku peć u kojoj će se peći.
-Je li sad jasno zašto smo ovo morali raditi po najvećoj vrućini?
- pita Živko Branila i Zavišu koji i sami prostiru ciglu zajedno sa
Cvetom, Renkom i decom. Tu je i Dara sa decom. Miloš, Rojla i
Vedrana se utrkuju ko će pre spustiti ciglu i prineti Živku prazan
kalup.
- Rojla, ne jurite se – govori Živko Ravijojli – jer ako ispustite
ciglu od nje više nema ništa. Možemo samo da je vratimo u blato, a
tako gubimo vreme. Vid'!
Mala Dara, Vedranina sestra, upravo je ispustila kalup iz koga
je ispala cigla i od nje se napravila bezoblična gomilica zemlje.
Mala je prvo bila zabezeknuta, a zatim je udarila u dreku. Miloš joj
je priskočio.
- Ne plači, Dajo! Evo tebi moja cigla pa je prostri pored ostalih.
Ajde!
Pružio joj je svoj kalup i Dara ga je prihvatila i ponela ciglu da
je prostre.
- Miloše, ne kvari mi dete!- upozori ga Zaviša. - Ako ne može,
neće ni da radi i gotovo!
- Mogu, tata, oću da radim. Vidi!
I pažljivo spusti na tlo ciglu koju joj je dao Miloš. Miloš je za to
vreme pokupio ciglu i kalup koji su joj ispali i ciglu bacio u nezamešano blato.
- Eto, ništa se nije desilo - reče.
- Ništa strašno, samo smo vreme izgubili. Ako svako od vas ispusti po jednu, izgubismo čitav dan. Zato nema preticanja! Je l'
jasno?
- Jasno, vojvodo! - pokloni se Miloš.
- Ja sam starosta, sine. Ti ćeš biti vojvoda. To ti po pravu i pripada. Umesto princ od Vilingora, bićeš vojvoda od Gradine.
- On već jeste princ od Vilingora - umeša se Ratko koji je
zajedno s njima prostirao ciglu. Skinuo je košulju pokazujući
gomilu sedih dlaka na grudima. Da nije bilo sedih, ne bi izgledao
ništa stariji od Zaviše ili Branila. Bio je čvrsto građen i njegovi
mišići nisu izgubili ništa od svoje gipkosti. Jedino što je bio nešto
mršaviji.
- Oče Ratko, zašto ti ne sedneš u hlad da se odmoriš - govori
288