40. MOŽEMO ODMAH DA KRENEMO
Dara I Rojla su u vrtu brale grašak , a mala Stamena se igrala
pored njih ljuskajući ga.
- Tako ćeri! Posle ćeš i ručak da spremaš, blago mami.
Rojla se nasmeja.
- E, načekaćeš se za njen ručak. Vidiš da prosipa zrna po zemlji
- reče Rojla.
- Pa neka, mala je, važno da ona hoće da pomogne. I ti si se
tako igrala kad si bila mala - objašnjava Dara.
- Ja se toga ne sećam - reče Rojla i obazre se da vidi odakle se
čuje topot konja.
U vrt su ujahala dva konjanika. Rojla skoči.
- Čika Branče, oče Ratko! - uzviknu i potrča ka njima.
Dara uze kotaricu sa graškom i uhvati Stamenu za ručicu.
- Hajde ćeri, idemo da spremamo ručak, imamo goste.
- Zdravo lepotice! - grlio je Branilo Rojlu. - Vidi koliko si porasla, prava devojka.
- A gde su Miloš i Veja? Što oni nisu došli? - pitala je.
- Miloš nije mogao, ima posla. On je sad vojvoda od ovaca
umesto Ratka.
- Biće on vojvoda od Gradine kad poraste, samo da mi
završimo što smo naumili - reče Ratko.
- A šta ste to naumili, oče Ratko? - pita Dara grleći ga. - Pa ti si
mlađi nego što si bio! Je l' tako, Branče?
- Boga mi jeste - potvrdi Branilo. - Kako godine odmiču, on sve
mlađi.
- Aaa, dok ne podetinjim skroz - nasmeja se starac.
- Stvarno oče Ratko, koliko godina imaš? - pita Dara
zainteresivano, gledajući ga onako uspravnog i stasitog.
- Šezdeset i pet. To sam rekao i pre dve godine i ne menjam
svoj tadašnji iskaz. Ali Daro, i ti mi izgledaš mlađahno, kao Rojlina
starija sestra.
- Meni je sorta takva - reče Dara. - Moja baba Stamena je imala
preko sto godina kad je umrla.
- Ali sigurno nije bila tako lepa kao ti - reče Ratko.
- Ha, ha, ha - nasmeja se Dara. - Teško da bi se za nju moglo
269