- Nisu ni Janja i Iskra. Ali samo one. Ostali svi jesu. Ako hoćeš
moje mišljenje, ja mislim da i mi treba da prihvatimo krišćanstvo
kao i sav svet.
- Dobro, sine, biće kako ti kažeš – odluči Branilo – gradićemo
crkvu.
- Ali u Gradini, ne ovde - reče Ratko.
- U Gradini. Pored jabuke.
Jabuka je bila u središtu sela i bilo je normalno što je Branilo
izabrao upravo to mesto za crkvu, ali Miloš nije mogao da zamisli
da crkva bude na mestu na kome se on igrao. Ostaće malo prostora
za decu i guske, mislio je.
- A šta misliš da je gradimo tamo kod žrtvenika? - predloži on. Tamo se inače molimo svim bogovima, pa da se tamo molimo i
krišćanskom bogu.
- Ali, žrtvenik je izvan sela - primeti Branilo gledajući Ratka,
očekujući da i on nešto kaže.
- Ali, nije daleko? - upita Ratko.
- Nije daleko - odgovori Branilo. - Blizu je, samo je malo na
brdu.
- Nije to veliko brdo – poče Miloš da objašnjava – i nije na onoj
strani na kojoj je Dunav.
- Nego ovamo prema nama, prema Badlju - pomože mu Ratko.
- Tako je - potvrdi Branilo.
- Pa mislim da je to dobro mesto - složi se Ratko. - Ono, najpogodnije bi bilo na seoskoj utrini, kako je Branče predložio, ali da
ne oduzimamo deci prostor za igru i da ne ugrožavamo jabuku,
ona je zaista veliko bogatstvo za sve nas. A i ti si Branče, pod njom
upoznao Zoru, Miloševu majku. Ne bih hteo da ti pokvarimo
uspomenu. A ni skupština to sigurno ne bi prihvatila.
- Ne bi - potvrdi Branilo.
- Zato je najbolje da prihvatimo Milošev predlog. Žrtvenik
može da ostane u porti, jedno drugom neće smetati. Na jednom
mestu ćete moći da se molite svim bogovima koliko god da ih ima.
- Ja mislim da je to sve jedan bog sa različitim imenima. Zašto
bi Dabog bio Svarogov sin kad može biti i Svarog? Isto i Veles i
Triglav. Ljudi su samo izmišljali različita imena za različite Dabogove uloge i likove. Tako im je bilo lakše da shvate božanstva 261