E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 251

- Pa to bih mogao, piće ne odbijam - reče Ratko. - Hoćeš li vino ili pivo? - Šta imaš hladno? - I jedno i drugo je u podrumu pa ti biraj - reče Koviljka. - Pa daj pivo onda, bolje gasi žeđ. Koviljka ode u podrum pa donese krčag piva i drvenu čašu, bukaru i stavi pred Ratka. - Izvoli, služi se kao kod svoje kuće. - Hvala, Kovo - reče pa uze krčag i napuni bukaru. - Ovo je od javora - primeti kad je odujmio bukaru. - Bukara? Jeste. To je Prvoš pravio. Kaže da mu je javor najbolji za rad. - Možda, ali smrča bolje miriše. - A mi je zbog mirisa i ne volimo. Kaže Branče da mu miriše na smolu. - Pa smola joj i daje miris, ali možda je u pravu kad je pivo u pitanju. Za pivo je javor bolji. - Ja mislim da je važno šta se pije, a ne iz čega. Meni je najlepše kad na Jasku pijem vodu iz vrga. Ratko popi još jednu bukaru piva, obrisa usta pa ustade. - Kovo, hvala ti na pivu, idem ja malo da legnem, ko zna kad će Branče. - Pa čekaj da jedeš, ne možeš gladan da legneš. - Hvala ti, ali navikao sam. U životu sam bio više gladan nego sit. Ništa novo za mene da legnem gladan. I Ratko ode putanjicom kroz voće prema svojoj kolibi. - Dođi posle na polivku! - povika Koviljka za njim. 251