- Pa to bih mogao, piće ne odbijam - reče Ratko.
- Hoćeš li vino ili pivo?
- Šta imaš hladno?
- I jedno i drugo je u podrumu pa ti biraj - reče Koviljka.
- Pa daj pivo onda, bolje gasi žeđ.
Koviljka ode u podrum pa donese krčag piva i drvenu čašu,
bukaru i stavi pred Ratka.
- Izvoli, služi se kao kod svoje kuće.
- Hvala, Kovo - reče pa uze krčag i napuni bukaru.
- Ovo je od javora - primeti kad je odujmio bukaru.
- Bukara? Jeste. To je Prvoš pravio. Kaže da mu je javor najbolji
za rad.
- Možda, ali smrča bolje miriše.
- A mi je zbog mirisa i ne volimo. Kaže Branče da mu miriše na
smolu.
- Pa smola joj i daje miris, ali možda je u pravu kad je pivo u pitanju. Za pivo je javor bolji.
- Ja mislim da je važno šta se pije, a ne iz čega. Meni je najlepše
kad na Jasku pijem vodu iz vrga.
Ratko popi još jednu bukaru piva, obrisa usta pa ustade.
- Kovo, hvala ti na pivu, idem ja malo da legnem, ko zna kad će
Branče.
- Pa čekaj da jedeš, ne možeš gladan da legneš.
- Hvala ti, ali navikao sam. U životu sam bio više gladan nego
sit. Ništa novo za mene da legnem gladan.
I Ratko ode putanjicom kroz voće prema svojoj kolibi.
- Dođi posle na polivku! - povika Koviljka za njim.
251