E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 225

23. OVO JE TVOJE STADO Dok su ispregli konje i smestili ih pod nadstrešnicu, Dara i Milina su već postavile sto za užinu. Krastavci su bili isečeni na kolutove i mamili svojom svežinom. Po njima je Dara posula izgnječen beli luk i neko sitno seckano lišće. - Daro, od čega ti je ovo lišće? - upita je Miloš. - Pogodi, pa učili ste i kuvanje tamo. - Peršun i još nešto - istrča Rojla koja je već zauzela svoje mesto za stolom desno od Živka. Do nje je sedela Vedrana, a naspram nje Dara. Ratka su postavili u začelje, pravo naspram Živka. - Živko, ti si srećan čovek. Imaš prelepu ženu i divnu ćerku – reče Ratko. - Imam dve ćerke - odgovori Živko. - Još je beba, ali će biti lepotica. - Neka je živa i zdrava i neka je Gospod čuva - reče Ratko i prekrsti se. Zatim se malo trže. - Oprostite, uvek zaboravim da nisu svi krišćani. - Nisi ništa loše rekao - reče mu Dara. - Sa najboljom namerom si je preporučio svome gosopodu na čuvanje. - Nije to samo moj gospod, ćeri. To je bog svih nas, verovali u njega ili ne. Podjednako štiti i čuva sve ljude bez obzira kojoj veri i kojem plemenu pripadaju. Većina ljudi na svetu su krišćani. - A bićemo uskoro i svi mi - reče Miloš. - Možda sine, ako ti budeš starosta - reče Branilo. - Nije meni želja da budem starosta, oče. Znam da starostu bira Skupština, ali hoću samo da kažem da je to neminovnost. Ceo svet je krišćanski. Grci i Latini, pa čak i Bugari i Rusi, a i sve naše velmože. Dokle mi da se otimamo? - Videćemo, sine. Biće kako bogovi kažu - reče Branilo. - Miloše, sine, hoćeš li još krastavaca? - upita Dara videvši da je zdela pred njim prazna. - Hvala Daro, pretpostavljam da sada sledi neka juha - odgovori Miloš. - Naravno, evo je stiže. Stiže Milina i spusti veliku kalenicu na sto. U njoj su se videli mrkva, paštrnak, još neko korenje, komadići živinskog mesa i pro225