5. HAJDE, KUPANJE!
Na put su krenuli čim su trešnje zarudele, a selom se širio
težak i opojan miris procvalih lipa. Cveta je za savijaču uzela višnje
iz ćupa, iako su već i nove stigle.
- Bolje su ti stare za pitu - rekla joj je svekrva Koviljka sa kojom
se izvrsno slagala još dok je bila dete.
Činilo joj se da je Koviljka teže podnela kad je Branilo doveo
Zoru, nego ona sama, iako je potajno bila zaljubljena u Branila
otkad zna za sebe. Al' eto, Zora je umrla na porođaju, na Cvetinim
rukama, takoreći, ostavljajući joj svoga tek rođenog sina Miloša da
se stara o njemu. Šta je bilo prirodnije nego da se i ona uda za
Brančeta. Tako je odjednom dobila i muža i sina.
Zaviša je za ovu priliku u kola upregao četiri belca kao da idu u
svatove. Konji su lako kasali mekim putem koji se tek malo
prosušio od nedavne kiše praćene jakom olujom. Srećom, na putu
nije bilo mnogo polomljenih grana koje je trebalo sklanjati s puta.
Branilo je bio taj koji je silazio s kola i, vraćajući se nazad u kola,
tešio Cvetu i Ozrenku da izdrže još samo pet sati. Sunce je već bilo
na zapadu kad su izbili na jezero pod Miročem, ali dan je bio dug
tako da je do večeri ostalo još dobra dva sata.
Zaviša je zaustavio kočiju kod jednog prolaza prema jezeru i,
okrenuvši se na svom sedištu, namignuo Branilu.
- Hajde, kupanje! - uzviknuo je Branilo i silazeći skinuo košulju
i okačio je za obližnju granu. Isto to je učinio i sa širokim lanenim
gaćama opasanim kožnim pojasom.
Cveta se skoro nikad nije svukla gola pred Branilom, pogotovo
ne pred drugima, ali videći kako se Renka bez zazora skinula pred
obojicom, pomisli; E, pa čekajte da vam ja pokažem! A imale su šta
da pokažu i ona i Renka. Obe su imale tanak struk i čvrste male
dojke koje nisu ni malo visile čak ni kod Renke uprkos tome što je
dojila četvoro dece. Ali trebalo je videti te zamamne zadnjice koje
nisu bile velike, ali su privlačile pažnju svojom usklađenošću sa
celim telom. Mora se, ipak, priznati da je Renka imala nešto šire
kukove, a Cveta je izgledala još uvek kao devojčica.
Zaviša pljesnu Renku po dupetu.
- Ovo su sapi dobre omice! - uzviknu.
186