- Ih vi, žderonje, samo meso hoćete!- uzvikuje Flora.- Pa ne samo meso, Flora – uzvraća Velinka.- Jedemo mi i kupus i grašak i bob. Ali meso je meso, bez njega nema sitosti.- Pa zato si ti tako debela – kaže Flora.- Uopšte nisam debela – negoduje Velinka.- Nemam ni trunku sala,- Al vidiš kako su ti debele ruke i noge, i tebi i Milanu.- To su mišići – objašnjava Milan.- Jaki smo, a bez mesa ne možeš biti jak.- Kako Miloš nije debeo, a jak je – dokazuje Flora.- Ma jeste i on, ali on potroši sve što pojede. Vidiš da je stalno u pokretu, stalno nešto radi.
- Pogledaj moju ruku – reče Miloš pokazujući gipke mišiće nadlaktice.- Nije ništa manja od Milanove ili Velinkine. Milanovi mišići su samo tvrđi od mojih, ali nisu ni veći ni jači.
- Ali ti si... nekako vitkiji, pokretljiviji od Milana – objašnjava Flora.
- Nije tako vitak k ' o ja – javlja se Ivan – a nije mnogo ni jači. Evo, pogledajte i moju ruku.
- Jesam, jači sam, ali ti si veštiji u rvanju. Ti ne možeš da podigneš i poneseš teret koji ja mogu – reče Miloš.
Miloš podiže punu kotaricu mrkve i iskusnim pokretom je smesti sebi na rame.
- Ljubo, gde ću ovo?- pita Ljubu koja nedaleko odatle nešto objašnjava Iskri, Srđi i Janji.
- Nosi, izruči u kolica, pa ćemo posle odgurati u kuhinju- odgovori Ljuba.
Kolica su ostavili na ulazu u vrt. Kakva glupost, misli Miloš, trebalo je da doguramo kolica ovamo. Ali mirno korača prema ulazu u vrt i ništa ne kaže.
Na ulazu u vrt su vratnice od poprečnih motki privezane za stub obručom od like koji je nataknut na uspravnu motku vratnica. Miloš levom rukom skida obruč, otvara vratnice i izlazi iz vrta jer kolica stoje ispred vratnica. Zašto ih bar nismo uterali u vrt, misli negodujući. Istresa mrkvu iz korpe u korpu na kolicima koja je ispletena od pruća i malo je veća od njegove kotarice koju je upravo ispraznio. U kolicima ima još dosta mesta. Uh, dobro je, uzvikuje
126