26. U VRTU
Vrt je smešten u samom uglu koji čine Vilin potok i Vilino
jezero. Potok je bistar toliko da se u njemu katkad mogu videti
ribe koje iz jezera ulaze u njega. Koso jesenje sunce se umiva u
njegovoj vodi i nemirno se ljeska.
Miloš i Vedrana su napunili kotaricu sočnim riđim korenjem.
- Ko će da očisti ovo od blata? - pita Vedrana.
- Potok – odgovori Miloš.
Uzima punu kotaricu i zagnjuri je u potok. Voda teče oko i kroz
kotaricu odnoseći blato sa mrkvi. Miloš to ponavlja više puta. Kad
je video da na korenju skoro da nema blata uzima jedan i,
obrisavši ga krajem košulje, sočno grize.
- Vidi! - jedan koren pruža Vedrani.
- Je l' ukusno? - pita Vedrana.
- Nema ništa ukusnije.
- Zar je ukusnije od pite sa dulecima?! - pita Vedrana.
- Ali gde ti je pita sa dulecima? Ovde sada imamo samo mrkvu i
u ovom trenutku nema ništa ukusnije od nje.
Vedrana gleda kako Miloš žudno mljacka pa i njoj počinje da se
skuplja pljuvačka u ustima. Uzima mrkvu koju joj je pružio Miloš
pa i ona žudno zagrize osećajući njen slatkast ukus. Osećaj vruskanja čini mrkvu još ukusnijom. Nedaleko od njih su Velinka i Milan, koji rade isto što i oni.
Za dva sata će podne, a oni su jutros pojeli samo kolačić pogače
sa medom i popili čaj od šipka. Milošu, Milanu i Velinki to očigledno nije dovoljno do podne, a Vedrana ne bi ni primetila da je gladna da nije videla Miloša kako žudno grize mrkvu.
- Hej, poješćete sve što smo povadili! - opominje ih Vedrana.
- Ne boj se, Vejo! - kaže Velinka. - Ima ovde dovoljno za sve nas
u učilištu.
- Ali treba i njima – pokazuje na dvorac.
- Ima i za njih – kaže Milan. - Vidi šta su Iskra i Ivan povadili, pa
Janja i Srđa, pa Flora i Rojla. A mrkvu niko ne jede ovako kao mi
sad, samo je kuvarice koriste kao sastojak u jelu zajedno sa lukom.
- I mesom – dodaje Miloš vruskajući drugu mrkvu.
- Ništa bez mesa – slaže se Velinka.
125