23. SLOVENSKA VEROVANJA
- Najlakše ćemo naučiti slovenska verovanja ako se prisetimo
narodnih praznika – reče otac Teofil kad su ušli u učionicu i seli na
svoja mesta. Da vidimo, koji nam je narodni praznik najbliži? Ko
zna?
Skoro svi podigoše ruke.
- Iskra, reci ti!
- Prvi praznik koji nailazi je Mokošin dan – odgovori Iskra.
- Dobro, šta nam možeš reći o njemu.
- Znam da se obeležava početkom studenog i da se toga dana
sastaju žene da predu.
- Dobro. Šta još znate, Miloše?
- Moja baba Koviljka uzme makaze za striženje ovaca, pramen
vune i bosiljak, sve to uveže zajedno i okači na tor. Kaže, da se
zaštite jaganjci. Uveče uzima preslicu i povesmo vune pa ide na
prelo gde su se žene dogovorile da se okupe. Sede zajedno, pričaju,
smeju se i predu.
- O, pa to njima i nije neki praznik! Moraju da rade.
- Ma jeste! Njima je praznik čim imaju razloga da se okupe i
pričaju.
- A šta znaš da nam kažeš o tome ko je Mokoš?
Miloš nije znao ništa više od onoga što je već rekao. Zato je sad
bio u nevolji i pogledom zatražio pomoć od Ravijojle.
- Znam ja, oče Teofile – skoči Ravijojla.
- Kaži, Rojla.
- Mokoš je boginja predenja, zaštitnica žena i svih ženskih
poslova. Ona je i zaštitnica poroda i određuje sudbinu novorođenčeta. Takođe je i zaštitnica ovaca. Osim toga, ona i vrača
pa je zato i zaštitnica veštica.
- Tako je, Rojla – potvrdi otac Teofil. - Ali i Miloš nam je rekao
ono što je glavno. Ni ja vam ne mogu reći mnogo više o tome. Ali,
da vidimo koji praznik dolazi posle Mokoši, krajem prosinca. Ivane?
- Krajem prosinca se slavi Božić, oče Teofile – odgovori Ivan.
- Slavi se Koledo – povikaše Vedrana i Velinka u glas.
- Polako, polako! - poče da ih smiruje otac Teofil. - Sad govorimo o slovenskim praznicima, Ivane. Božić je krišćanski praz102