On nije uspeo da se potpuno pribere, jer je izgledala
kao da se probudila iz košmarnog sna. Nije verovao šta
ga je snašlo, jer se bukvalno uplašio Marte. Odmaknuo
se malo od nje i dalje ćutao, dok nije shvatila šta joj se
desilo. Uhvatila se za glavu i nemirno gledala oko
sebe.”Videla sam, kao da sam se nečega setila, kao da
mi je neko pustio film pred očima ili u glavi, ne znam šta
je. . .”
‘‘Polako, šta ti bi? Šta si videla?''
‘‘Setila sam se onog sna i pokušala da zamislim šta se
desilo dalje. I odjednom, u glavi, kao u nekom sećanju,
vidim ljude i naseljeno mesto gore, kao da nije od ovoga
sveta. Svi su toliko savršeni i dobri, oreol sam oko njih
videla! I puno muškaraca liči na tebe, imaju taj svetački
pogled i to lice, visinu... I ime”Katar”došlo mi iz podsvesti. Jednom sam gledala dokumentarac o tom narodu,
ovo liči na njih.”
‘‘Šta si još videla?''
‘‘Videla sam, u jednostavnim haljinama hodaju, nisu
nakićeni, nasmejani su, poštuju jedni druge. I svi su
jednaki. Videla sam i vojnike dragog izraza lica, i trgovce
kako nude svoje proizvode a nisu pohlepni, i žene koje
su dostojanstvene koliko i njihovi muževi.”
‘‘I jesi li videla Savu sa njima?''
‘‘Nisam, ni njega ni onu kutiju. Izvini ako sam te uplašila.”
‘‘Moram priznati da jesi, srce će mi iskočiti. Gore ću ti
nešto reći.”
‘‘O tvom poreklu?''
91