želi da pronikne u njegove misli, ili je to već uspeo.
‘‘Idite danas gore, ”oni” su bili pre koji dan. Nisu ništa
našli jer naći nemaju šta.”
‘‘Idemo li i mi za džabe?''
''Šta vam srce kaže?''
‘‘Da ima nešto, a da ne znamo sami naći.”
‘‘Greška! Ako vam srce kaže da nešto postoji, onda
vam je samo ego mogao poručiti da nećete uspeti. Ne
mora to da bude danas, može biti onda kad budete potpuno spremni. Kada vaša unutrašnjost krene kuda treba.”
‘‘Oprostite, mi nećemo biti dosadni i pitati mnogo.
Ali moramo biti iskreni. Evo šta se desilo. Marta je od
jednog pripadnilka Templara čula da je ono gore bio
grad daleko važniji nego što je istorija zapisala. Potom
smo došli ovamo i videli da traže isto što i mi. Vrhunac
svega je to što smo saznali, i to od mog brata sveštenika, da se patrijaršija uzbudila zbog mog dolaska ovamo.
Plaše se da ću ja ponovo pokrenuti pitanje porekla i tajni
hrišćanstva. Nisam ni u snu mogao verovati da će se
dotle granice preći. Smatraju da ja mogu naći relikvije
zbog kojih će se nekakav sukob odigrati. Da li išta znate
o tome, šta može biti u ovoj okolini? Ja imam svoju teoriju o gradu i kakve tajne čuva, ali je suludo sve.”
''Opet sebe osporavaš, a to ne valja. Ti si mudar i nosiš jedan teret sudbine koji si prihvatio. Svoju teoriju
razglasi kad joj dođe vrijeme. Ja sam ovdje stigo prije
pet godina. Rekoše mi da će uskoro ovo mjesto posetiti
i dobri i zli. I da ova naša svet inja čuva tajne grada koji je
87