da li je neko drugi u zabludi ili smo mi sve shvatili naivno?”
‘‘To sam se i ja pitao sve ovo vreme. Videćemo šta će
hodža reći danas. Hoćemo li, pokret?''
‘‘Može. Pokrenimo se. Spremila sam u ranac sendviče
i vodu.”
‘‘Računao sam na to, zato nisam poneo ništa osim
novca. Ako nas ponovo bude neko vraćao odozgo, da
bar čoveku platimo.”
Marta se nervozno nasmejala. ”Ne prizivaj zlo, neće
ovaj put tako biti.”
''Neće, šalim se ja.”
Shvatila je da on ne misli tako. Dok je vozio, videlo se
po izrazu lica da je odsutan i napet.
‘‘Znaš li šta me najviše od svega zbunjuje?''
‘‘Reci. Tačno sam ukapirala da si nervozan iz nekog
drugog razloga.”
‘‘Onaj monah! Samo je on mogao javiti u patrijaršiju
da nas je video.”
‘‘Bili si i oni ljudi. . .”
''Misliš da bi oni javili crkvi? Njima nije u interesu
saradnja sa bilo kim. Osim, zavadi pa vladaj. Znali su da
će ovi pokušati da me zaustave.”
‘‘A ti ipak sumnjaš na monaha. On je dobroćudni
starac. Imaš odbojnost prema njemu jer ste se raspravljali.”
‘‘Dobro je ako grešim. Šta znaš o njemu?”
‘‘Ništa. Mislim da je tu odavno. Malo je drzak, ništa
drugo.”
83