čiste, bezuslovne ljubavi, od osećaja da je isto ovako bilo i
hiljadama godina unazad, da sam istu dušu volela i onda,
kad sam bila neko drugi, u drugom životu i na drugom
kraju sveta... Pratim znake koje Univerzum šalje, sve me
upućuje na njega... ja sam sada alhemičar. Pretvaram od
slova reč, od reči slogan, od slogana poruku. Hodam
stazom koju mi je ”nešto” pripremilo unapred,ali ne znam
da li je klopka , jer emocije razaraju. Na kraju ću pronaći
odgovor u sebi, da sam ja on i on jeste ja. I šta je Veliki
Plan Univerzuma. . .”
Filip je očekivao da ona neće doći, ni sam nikuda ne
kreće dok je napolju haos. Nešto drugo ga je iznenadilo,
samoća i tišina, pomisao da je sam na svetu. Godinu dana je želeo samoću, a ovih dana mu nije odgovarala. Bilo
mu je potrebno Martino prijateljstvo i prisustvo, više
nego bilo čije. Neobična potreba za njom, odvratila ga je
od namere da nazove roditelje ili brata, nisu se čuli bar
dve nedelje. Nije ni smeo da ih nazove jer je rešio da sakrije od njih u kakvu je igru upao. Dosta im je bilo drame
koja je tek prošla, sigurno nisu očekivali novu. Naivno je
verovao, da će sve proći mimo njih.
66