njemu Njegov pozdrav glasi ”Ja sada idem, jer knez ovoga
sveta dolazi i ja nemam ništa sa njim.” I šta je onda sveto
a šta lažno? Sve je obrnuto. Knez ovoga sveta odlično je
odigrao svoju igru... Može ga zaustaviti samo ruka onoga,
za kojeg tvrde da je sve oko sebe učio a da ništa nije napisao. Lažu.”
Filip je prestao da kuca. Napolju je lilo kao da će kiša
da potopi svet. Više mu to nije smetalo, neka pada...
Upravo se setio šta je najveća opasnost, i u isto vreme,
najveća radost za ovaj svet, šta bi donelo i presudu i
oslobođenje. Samo jedna, jedina relikvija. Ni koplje, ni
gral, ni pokrov, ništa slično tome. Nešto mnogo
značajnije... oko čega bi se okupili samo dostojni. Rešio
je da za ovaj zaključak ne kaže ni Marti. Dok ne bude
dovoljno siguran da je tačno.
Sutradan je kiša ponovo padala. Nije bilo šanse da
Marta dođe. Pomislila je koliko bi bilo glupo i da krene
po nevremenu, mogao bi je ismejati. On jeste predivno
stvorenje, ali ne poznaje njegovo ponašanje prema
ženama. Sedela je u pižami i očajno gledala kroz prozor.
Dan za danom prolazi a kao da sve bledi. A ovu iznenadnu radost prekinula je kiša.”Ne mogu nikuda. Pogledaj
katastrofu napolju. Kao da će ponovo poplave.” Tako je
glasila njena poruka. Nije htela ni da ga nazove, jer bi
mogao da primeti tugu u njenom glasu. Malo je falilo da
zaplače dok se prisećala kako se zaljubila u Filipa Vitezovića. Gledala je njegove slike preko interneta, viđala
ih je i u časopisima. Čitala j e svaki intervju koji je dao,
64