‘‘Ma, vodiću je u restoran! Moj ručak sigurno neće
uspeti”, rekao je sebi. Samo da prestane ova kiša, inače
niko se neće ni javiti, a kamoli doći.
Usred toga, stigla je nečija poruka u virtuelno
sanduče, a da nije od Marte. Obradovao se, bilo je od
Darka.
‘‘Hej, Filipe, šta ima kod tebe? Mi smo oduševljeni
Makedonijom, ovde je tako lepo. Ostajemo desetak dana, a iskoristiću vreme i za nešto poslovno. Znaš da sam
ti spominjao one ostatke opservatorije, koja je stara oko
3000 godina! Niko ovde ne zna da li je NATO nešto
pronašao, s obzirom da su vršili iskopavanja nekoliko
godina. Niko ne zna ni šta bi to moglo biti. Kako bih bio
srećan da ovde mogu kopati danima i mesecima. A
imam i nešto za tebe. Mi smo u mestu Nagorice, ovde
postoji jedan stari manastir. Kada sam čuo da je
izgrađen 1313. pade mi na pamet da razgledam freske.
Neke sam uslikao, jer su toliko neobične i jezive, ne
znam šta je ovo, možda će tebi da bude jasnije. Sveto
pismo je oslikano na neki drugi način, stvarno totalno
nejasno. Viđaš li se sa Martom, jeste li pokušali ponovo
da odete tamo?''
Umesto odgovora, Filip je odmah otvorio slike i
uveličao. Ono što je video, više je nego neobično. Prvi
put se susreo sa ovakvim freskama.
‘‘Gospode Bože, ima li kraja zagonetkama? Šta je
ovo, kako ovo uopšte da se objasni?''
Jeza ga je obuzimala ponovo, mrzeo je taj osećaj dok
se bori sa nepoznatim, sa nečim što možda zna šta je, a
60