crkvu? Nije uspeo sa onim spisima da odvrati narod od
nas. Nije ni želeo. A Bog zna šta je istina, kad tad će nas
sve stići. Ja ću možda otići Bogu na pravdu dok se sve ne
završi, a vi vidite šta ćete.”
‘‘Oče, neko je u bazilici Svetog Petra ostavio sliku
Svetoga Save i Sveto pismu otvoreno na ”onoj”strani!
Šta mislite, kojoj?!'', odlučno se umešao drugi vladika.
Mukla tišina je zavladala prostorijom, krajnja napetost.
Patrijarh nije krio koliko je iznenađen. Ćutao je, pogled
mu je i dalje bio blag, ali pomešan sa setom i nekom neobjašnjivom tugom. Bilo je jasno, da se on miri sa onim
što dolazi.
‘‘Njegovu volju niko neće sprečiti. Ne mešajte se. Molite se i čekajte, čekajte da vidimo šta će se desiti.”
‘‘Zaboga, moramo nešto preduzeti? Šta ako on... ako
nađe tamo?''
Starac se naglo uozbiljio i ustao.
‘‘Koliko puta ću morati da vam ponovim, molite se!
Biće ono što biti mora! Svesni ste da je vera uzdrmana i
da agresijom ništa nećete postići.”
‘‘Plašimo se da su Templari umešali prste. I oni danas
imaju okupljanje. A ne znamo ko je ono ostavio u
Vatikanu. Samo smo saznali da su veoma uzbuđeni.
Shvatate li, šta će se desiti ako narod sazna za istinu, za
koju nije spreman?''
‘‘Istina je, dragi moj prijatelju, odavno među nama.
Toliko se priča... Sastanak je završen, što se mene tiče.
Starost i mudrost, približile su me Njemu. Potrudite se i
vi da dobijete taj blagoslov.”
56