nego juče što je bilo, ili možda spavaš? Pitam se, jer si deo
mene a ne znaš to, da li i tebe okruženje nervira, tražiš li
utehu u prvoj kafi, kao da će iz šolje izaći snaga,dragi moj?
Gledaš li u ekran televizora, samo da bi prošlo vreme, da li
ti se izlazi napolje ili bi nestao negde, dalje od kuće i
obaveza, i ljudi... ? Da li ti odzvanjaju tuđe reči u glavi ili
progone sećanja ili osećanja koja nikome priznati ne smeš?
Hoćeš li prvo otvoriti prozor da osetiš svežinu jutra i odlučiš koje ćeš odelo obući, misliš li o snovima koji su noćas
došli iz podsvesti ili iz ludosti? Ili ti je sve lepše nego što je
meni? Možda tebi jutra nisu mrska i dani košmarni, možda
voliš sebe koliko te i ja volim, pa ti je i život draži nego
meni što je. Moja si najveća misao, tvoje ime obuzelo je
moj um i duh, osećam kao da si neprestano blizu mene,
ruke mi drhte, želim te zagrliti, najviše na svetu to želim.
Razorile su mi emocije pamet, više zdravog razuma
nemam, i niko me više ne prepoznaje, samo ja znam šta
mi je. Može li se ovakva ljubav izdržati, kuda ću sa osećanjima neograničenim, sa ludačkom gorljivom željom, sa
tajnom i mukom? Može li ovo proći ako je karma, jer traje
predugo, i sve je jače, i sve je obavijeno misterijom? Hoće li
Ono što te uvelo u moj život, rasvetliti tajnu, ko si, šta si
za mene, zašto postojiš kao moj neraskidivi deo, jesi li moj
Blizanački plamen ili šta drugo?
Opet ću noćas zatvoriti oči, pitajući se, na kom boku
spavaš, o čemu misliš, šta želiš…
48